Tour de Velebit trophy

Vikend 9. - 10.- 06. bio je ''radan'' za većinu članova kluba i dok su jedni ''gazili'' Sloveniju (izvješće slijedi , nadam se) drugi su ''napadali'' jug županije , pa i šire i krpali lanac.
Hanzo i ja smo odvozili Velebit.I dok slike ne stignu do službenog administratora , morat će te mi vjerovat na riječ
Bilo je visoko, u početku vruće i sparno , a na samom kraju hladno..
Prala nas je kiša , pržilo nas sunce i mlatio vjetar , ali ništa nas nije omelo da ustrajemo u svom naumo ka dolasku do cilja , pa makar neki i okolo...
Par zanimljivih detalja... bila je vedra večer i padala je kiša , ništa nam u tom čudu nije bilo jasno , sve dok nismo naišli na meteorološki konop ispred jedne planinarske kuće...
Pisalo je otprilike ovako:
Meteorološki konop
- ako se njiše , vjetrovito je
-ako miruje tiho je
-ako je mokar , kiši , ako je suh ne kiši
-ako je zaleđen , onda je zima
-ako vam nije ništa jasno , onda je to od piva

Već sam rekao da nam ništa nije bilo jasno...
Dužina zadržavanja na odmorištima je ovisila o zalihama piva koje je osugurao domar , tako da na pojedina nismo ni zalazili...
Sve u svemu bilo je dobro , samo je neki konj fulao skretanje i produžio sve do Krasnog , pa potom prema Oltarima i onda na Zavižan... to će vam Hanzo bolje objasniti..
Detalji slijede kad se nakelje slike...

Evo i slika sa putešestvija naša dva Velebitska vuka :



Neznam da li ste primjetili ali u društvu više tisuća ojra vrijednih bakcikala jedino Hattori stoji uspravno na ponos vlasnika




Česma na Velebitskim pustopoljinama




Maneken ispred planinarskog doma :


Jedino mjesto u okolini na kojem ima kakvog-takvog gsm signala je označen štapom:


Uh koliko li je svinja platilo glavom da bi se nahranio ovaj gladni biciklistički puk






Na Velebitu su i mravi gigantskih proporcija


Odmor ratnika:






E to se zove umorni biciklistički entuzijasta: u krevet s spd cipelicama


Pripreme prije nastavka Velebitskih lutanja






Eh je..š sve te DHMZ-ove i ostale babe vremenske vračare kad imaš konop




Lokalne životinje na Velebitu nisu iste kao na ravničarskim dijelovima dalmacije ovdje je sve veće i strašnije za pun kua.




Dom na Zavižanu s pristupnim putevima i pogledom na more gdje se naš veteran uspio zagubiti ( hehe u klubu bi mogli napraviti kratki tečaj u navigaciji jer ima ih još koji su se gubili nedavno )












Krivo skretanje je razlog razlike u kilometraži


Ako i ima tabli po Velebitu ne razlikuju se po brojkama postotaka uspona s ovom


Radosne vijesti se prenose ukučanima da se trophy završio i da su svi živi i zdravi

Eto , potkrijepljeno je sve sa slikama, pa bi se dalo nabacit još koji komentar.
Startali smo manje više u 5 i pol iz kreveta, sva oprema po strogim uputama organizatora je već bila u rančevima i zborno mjesto Lipotica.
Malo treljav start , bicikle su nam otišla , a Hanzo i ja još čekamo prijevoz , mada se i to doasta brzo riješilo.
Uz put , tamo negdje kupujemo banane kruh i vodu , te stižeo u Karlobag.
U Karlobagu gužva , stiže dio ekipe iz Zagreba i dio ekipe iz Rijeke , bilo nas je barem dva više od četrdeset. I dok smo tramakali opremu rančeve i bicikle neko nam je ''maznuo'' banane. kruh i vodu.Ali i pored toga smo dokazali da se sve to dade odraditi i bez ''kemije''.
Uglavnom , krenuo je deset kilometarski uspon asvaltom prema gore negdje, i kako svaka ekipa ima svoje ''mudrace'' , tako je io ova imala dva .Oba su nabila tempo , i dok je jedan puhao i stenjao , drugi se tu i tamo spuštao po par sto metara te ponovo fortsirao uspon , ka bilo mu dosadno
Završava uspon , ekipa se okuplja i kupimo zadnje signale mobitela kako bi se javili naj milijima, signala više potom nema.
Deset km makadamskog uspona koji slijedi , kroz moje oćale je bio naj teži dio , vruće , sparno , podne, htio sam odustati i na sramotu sačekati metlu. I čekajući tako spas skužio sam da smo napravili pozamašnu prednost i skupilo se dosta vremena za odmor, te uz pišaloću od vode i malo cukra vratila se smaga i pedalu po pedalu stižemo u Kuginu kuću. Tamo je Hanzov Hatori s ponosom stajao između ostalih.
Naj gori ,naj teži dio , definitivno je bio iza. Od Kugine kuće , pa do Mrkvišta , naj lijepša dionica , cck-15 km kroz šumski makadam, tad slijedi onaj bunar i 3-4 km asvaltnog malo težeg uspona.
Na Mrkvištu , gradele i pivo , slike su sve rekle, samo je Hanzo u jednom trenutku promrmljao '' ee, da mi je sad jedna banana'',.... jbga lopovi su bez duše.
Spavali smo kako ko, a u jutro je mene krenulo, na Alanu smo se stvorili za čas, krajolik je neopisiv , gdje god se okreneš ima svoju specifičniu ljepotu. E, da na Alanu je onaj meteorološki konop i znam da mi neće niko vjerovati , ali stvarno je padala kiša iz vedra neba i da nije bilo konopa nebi ni znali da pada.
Slijedi opak makadamski spust , Riječani i Zagrabčani , naprosto kao da su podivljali , izglada da su živjeli za taj trenutak.
Nakon nekog doma , kojem ne znam ime nije bilo nigdje nikoga , samo su me ''dotukla dva malo poveća uspona koja nisu dosad bila u priči , nije mi baš sve bilo jasno...
Uglavnom nakon juhu.. evo nizbrdice pojavilo se selo Krasno, no baš krasno , na tabli piše još 18.5 km uspona do Zavižana i štaš , spusti glavu i makinjaj.
Oni stigli sa istoka , a ja sa zapada.. dobar grah i velebitsko je baš dobro sjelo ...
Spust na magistralu i nije baš zanimljiv ,Riječanima očito je , jer su našli neki prečac po guduricama i dobrano se iživljavali , čekanje prijevoza se pretvorilo u ispijanje piva i prepričavanje događaja...
Sve u svemu dva dana Velebita odlično i to samo za naj jače.. vidimo se i do godine...