Tulava greda...

Ovo je priča o Tulovim gredama...
I dok la' Kosta ne nakelji fotos kao dokaz , evo kako je meni bilo...
Zorom ranom, 7 h , put putuje k Zaton obrovački, 8 h , raspremanje i start usponom na Sv. Rok
Sunce prži , vjetra nema , voda u bidonima već uskuvala....kraj asvalta , slijedi makadam i ekipa polako odmiče..
Zvizdan , surovi velebitski kamen i uvijek uzbrdo , kako im se samo dalo radit cestu sa cijelo vrijeme uzbrdo...Znoj štipa oči , pedalu po pedalu i cijalo vrijeme mislim ''evo , iza one krivine nema više '', md, i od krivine do krivine napokon Sv. Rok. Tamo me čeka poruka ''vrati , se'', da nebi , toliko uspon otpatiti i sad si uskratiti zadovoljstvo kroz šumu i nizbrdo.
Znam da treba negdje skrenuti desno i naravno skrećem odmah desno i to ispada krivo , nastavljam pravo... Slijedi znak 8 km i cesta ili autoput ili što već, kontam da bi ''ispao'' negdje Gospić - Bračac , znači , treba skrenuti desno..Skrećem i na vlažnoj podlozi vidim svježe tragove biciklističkih guma , aha , na dobrom sam putu , to mora negdje vodit.Je, i vodilo je ,opet uzbrdo i nizbrdo , ali je bilo barem šume i hlada , te se nekako čovjeku i zadovoljstvo vrati...Čistina , neke bare , lokve , žabe, zvoni mob.izgleda da se signal probio, Hanzo, ''di si'' , di sam , pa valjda negdje na Velebitu...''znam , a, jesi li prošao bunare??? '' .. neke lokve sam prošao , a dali su to bunari , nebi znao...''imaš još 10 km, možda 8 , mi smo kod UN kuće ii sve ti je sad nizbrdo...''
Md , nizbrdo , prvi uspon i ne ide dalje , moram gurat , sad dal da im priznam da sam gurao il ne , sačekat ću i vidjet razvoj događaja . I , je stvarno , put vodi , malo gore malo dolje , al meni se čini nekako da je češće malo gore... ode i druga banana.Iii, još jedan usponić i još jedno guranje, eto im što je sve nizbrdo...
KamiJon, radnici ''rade'' na bukovim deblima, nedjelja , podne , sunce upeklo , a oni ''rade''koji je to vrijedan narod , tako treba , a ne šumari , lugari , inspektori i ostali državni službenici , oni se nedjeljom debele i ne pada im na pamet obać ove vrijedne ljude.pitam, ih.. ''Kol'ko još do asvalta''?? , ...dva , možda tri km ... i sve ti je nizbrig...aha, moš mislit , ka i dosad . No ovaj put je stvarno bio dobar spust , čak na pojedinim mjestima malo zafrkan...
UN kuća i uspon ka Prezidu..mob:''di si??'' ..makinjam ka Prezidu..'' mi smo već doli , čekam te u birtiji''
Spust do dolje je čak dosadan , samo se pustiš...
Sve u svemu , bilo je vruće i naporno , a i dobro , vodit ću Vas opet ....

Evo nekoliko slika sa gore spomenute avanture :