Zavižan 0-1594 n/v
4 posters
Stranica 1 / 1.
sedam ........
Uputilo se njih sedam kako bi ostvarili dogovor...
Ranom zorom zlu ne trebalo , nek se krene na vrijeme... 5,45
Parlamentarnom većinom donosi se odluka , autoputem , kad figu , već na Radićevom mostu , znak autoput zatvoren , malo nam nejasno , bura je , ali ne tolika da se most ili cesta zatvara , naknadno doznajemo za veliku nesreću Čeških turista.
Vijugavo do Senja, tu veći dio ekipe ''napada'' zavižan iz Senja , dok ''pojerdinac'' hrabro kreće s Oltara.
Bura je učinila svoje i pokazala tko je gazda na ovim prostorima, em uspon em bura , mnogi su izdušili , pa i doslovno.
Pojedinac je ''odradio''malu stazu i uz grah i velebitsko gledao ozarena lica kako pristižu...Nikica , Brane i redom ostali i Zavižan je ''pao''.
Sedmi nam je imao peh, ali sve je dobro završilo...
Evo nešto slika od neslužbenog fotografa ''preko veze''...
https://picasaweb.google.com/105893937491000655510/UsponNaZavizan2012
Ranom zorom zlu ne trebalo , nek se krene na vrijeme... 5,45
Parlamentarnom većinom donosi se odluka , autoputem , kad figu , već na Radićevom mostu , znak autoput zatvoren , malo nam nejasno , bura je , ali ne tolika da se most ili cesta zatvara , naknadno doznajemo za veliku nesreću Čeških turista.
Vijugavo do Senja, tu veći dio ekipe ''napada'' zavižan iz Senja , dok ''pojerdinac'' hrabro kreće s Oltara.
Bura je učinila svoje i pokazala tko je gazda na ovim prostorima, em uspon em bura , mnogi su izdušili , pa i doslovno.
Pojedinac je ''odradio''malu stazu i uz grah i velebitsko gledao ozarena lica kako pristižu...Nikica , Brane i redom ostali i Zavižan je ''pao''.
Sedmi nam je imao peh, ali sve je dobro završilo...
Evo nešto slika od neslužbenog fotografa ''preko veze''...
https://picasaweb.google.com/105893937491000655510/UsponNaZavizan2012
veteran C-e- Broj postova : 209
Join date : 07.02.2009
Lokacija : zadar
Re: Zavižan 0-1594 n/v
Evo jedan osobni osvrt jednog pacijenta koji je odlučio krenuti ka Zavižanu iz Senja.
10:00 start, nakon 1km se skreće lijevo u brda, uspon velik ali izdrživ a bura za dalmatinske pojmove jaka.
Iako je jak uspon osjećam se ugodno i bez problema prati se grupa a vjetar je izdrživ pogotovo iza grupe.
Uspon se pojačava na onaj kao na kunovcu ali pošto je asvalt i bura izdrživa nema problema.
Kilometri sporo prolaze kao da idem pješke a ne na bicikli ali nakon nekih 5-6 kilometara dolazi čak i kratki spust i onda jedan skroz ugodni šumsku put.
Baš mi kroz glavu prolazi da nešto nije u redu kad ovako glatko ide bez patnje kad nakon nekoliko jakih asvaltnih uspona tipa Plovanija počinje predstava:
Uspon kao prvi dio škalja odmah nakon crkve na vranskom jezeru, nema kolotraga, nema puta nego samo jedan jebeni dubok iskopani škalj i naravno slijedi guranje a bura šamara, nakon zavoja uspiješ doći do relativno ravnijeg dijela i nekako se uspeš na bakciklo a bura te baci na pod.
Ljut iznemoga sjetim se rijeći Bakija " ajde nemoj te se zajebavati dođite samnom na Oltare tamo je rekreativni uspon "
Nekako se uspijevam uzverati nazad na sic a bura baca lijevo-desno po nekakvim jedva vidljivim kolotrazima a kilometri nikako da prolaze, dolazi sljedeće brdo i ponovo ista prića ; ciklokros i drkanje bure i naravno po prvi put kroz glavu mi prolazi da odustanem ali onda se trznem i nekako nastavim dalje i pitam se da li će ikad doći ti Oltari
Sporo prolaze ti kilometri a kad sam se dočepao napokon laganog zemljanog spusta bura je tako puhala da sam morao upirati kao da idem uzbrdo a nakon 17-18 km napokon asvalt i spust na Oltare
Oltari selo negdje između nigdje nasred sjevernog Velebita lijek za izmrcvareno tijelo i nada da su priče kolega koje su prošle godine tuda krenule ka Zavižana istinite.
I stvarno prvih kilometar dva lijepi široki crni ravni asfalt zakolnjen stablima od sunca ma milina ali kako je Murphy zajeban lik naravno uhvatili su me jaki grčevi kao nikad do sada
Kićo me dostiže i pomaže me vući dok me grč nije prošao na sreću me je pustio brzo i slijedi nakon zavoja jedan ugodan konstantan uspon nešto slično kao na Tulovim gredama do tunela.
Nažalost Kićin spremnik je ispražnjen i zaostaje iza a napokon dobar osjećaj ponovo tu dok se hvata tempo uzbrdo.
Nakon nekih 4-5 km na ulazu u Nacionalni park završava asfalt i počinje dobro "bogu hvala" utabani šljunčani put istog nagiba kao i do njega
Malo po malo uspinjem se prema kraju , Kristijan, Kona i Hanzo su ostali iza mene a Stena i Brane s podosta ispred mene tako da ne forsiram nego uz lagani razgovor s kolegom iz BK Crikvenice se ide dalje.
Kraj na vidiku parkiralište u podnožju planinarskog doma a onda škola koju nikako da naučim; "Kona nikad ne spava" i eto njega pored mene i napada zadnjih 800 metara do doma i naravno prazan iscrpljen nema šanse da ga pratim
Napokon nakon 38 j....nih km cilj ispred mene;
Zaključak:
Patnja, patnja, malo veća patnja pa onda loš fažol sve u svemu jedan put dovoljno za doživiti
10:00 start, nakon 1km se skreće lijevo u brda, uspon velik ali izdrživ a bura za dalmatinske pojmove jaka.
Iako je jak uspon osjećam se ugodno i bez problema prati se grupa a vjetar je izdrživ pogotovo iza grupe.
Uspon se pojačava na onaj kao na kunovcu ali pošto je asvalt i bura izdrživa nema problema.
Kilometri sporo prolaze kao da idem pješke a ne na bicikli ali nakon nekih 5-6 kilometara dolazi čak i kratki spust i onda jedan skroz ugodni šumsku put.
Baš mi kroz glavu prolazi da nešto nije u redu kad ovako glatko ide bez patnje kad nakon nekoliko jakih asvaltnih uspona tipa Plovanija počinje predstava:
Uspon kao prvi dio škalja odmah nakon crkve na vranskom jezeru, nema kolotraga, nema puta nego samo jedan jebeni dubok iskopani škalj i naravno slijedi guranje a bura šamara, nakon zavoja uspiješ doći do relativno ravnijeg dijela i nekako se uspeš na bakciklo a bura te baci na pod.
Ljut iznemoga sjetim se rijeći Bakija " ajde nemoj te se zajebavati dođite samnom na Oltare tamo je rekreativni uspon "
Nekako se uspijevam uzverati nazad na sic a bura baca lijevo-desno po nekakvim jedva vidljivim kolotrazima a kilometri nikako da prolaze, dolazi sljedeće brdo i ponovo ista prića ; ciklokros i drkanje bure i naravno po prvi put kroz glavu mi prolazi da odustanem ali onda se trznem i nekako nastavim dalje i pitam se da li će ikad doći ti Oltari
Sporo prolaze ti kilometri a kad sam se dočepao napokon laganog zemljanog spusta bura je tako puhala da sam morao upirati kao da idem uzbrdo a nakon 17-18 km napokon asvalt i spust na Oltare
Oltari selo negdje između nigdje nasred sjevernog Velebita lijek za izmrcvareno tijelo i nada da su priče kolega koje su prošle godine tuda krenule ka Zavižana istinite.
I stvarno prvih kilometar dva lijepi široki crni ravni asfalt zakolnjen stablima od sunca ma milina ali kako je Murphy zajeban lik naravno uhvatili su me jaki grčevi kao nikad do sada
Kićo me dostiže i pomaže me vući dok me grč nije prošao na sreću me je pustio brzo i slijedi nakon zavoja jedan ugodan konstantan uspon nešto slično kao na Tulovim gredama do tunela.
Nažalost Kićin spremnik je ispražnjen i zaostaje iza a napokon dobar osjećaj ponovo tu dok se hvata tempo uzbrdo.
Nakon nekih 4-5 km na ulazu u Nacionalni park završava asfalt i počinje dobro "bogu hvala" utabani šljunčani put istog nagiba kao i do njega
Malo po malo uspinjem se prema kraju , Kristijan, Kona i Hanzo su ostali iza mene a Stena i Brane s podosta ispred mene tako da ne forsiram nego uz lagani razgovor s kolegom iz BK Crikvenice se ide dalje.
Kraj na vidiku parkiralište u podnožju planinarskog doma a onda škola koju nikako da naučim; "Kona nikad ne spava" i eto njega pored mene i napada zadnjih 800 metara do doma i naravno prazan iscrpljen nema šanse da ga pratim
Napokon nakon 38 j....nih km cilj ispred mene;
Zaključak:
Patnja, patnja, malo veća patnja pa onda loš fažol sve u svemu jedan put dovoljno za doživiti
Mirko S.Z.- Broj postova : 367
Join date : 11.12.2008
Age : 49
Lokacija : zadar
Re: Zavižan 0-1594 n/v
A evo i nekoliko slika nezavisnog fotoreportera:
Po redu dolaska na cilj
[img] [/img]
[img] [/img]
[img] [/img]
[img] [/img]
[img] [/img]
[img] [/img]
[img] [/img]
[img] [/img]
[img] [/img]
[img] [/img]
Ako se pitate zašto terenac Parka Prirode Velebit, zato jer je upravo u njemu došao naš Hanzo srečom živ i zdrav.
Po redu dolaska na cilj
[img] [/img]
[img] [/img]
[img] [/img]
[img] [/img]
[img] [/img]
[img] [/img]
[img] [/img]
[img] [/img]
[img] [/img]
[img] [/img]
Ako se pitate zašto terenac Parka Prirode Velebit, zato jer je upravo u njemu došao naš Hanzo srečom živ i zdrav.
nik- Broj postova : 16
Join date : 02.12.2008
Re: Zavižan 0-1594 n/v
Ako se pitate zašto terenac Parka Prirode Velebit, zato jer je upravo u njemu došao naš Hanzo srečom živ i zdrav.[/quote]
al nije bolje dovesti se gori s hladnom radenskom u ruci nego dopedalati do gori.
hattori.hanzo- Broj postova : 67
Join date : 13.12.2011
Re: Zavižan 0-1594 n/v
hattori.hanzo je napisao/la:
al nije bolje dovesti se gori s hladnom radenskom u ruci nego dopedalati do gori.
znaš i sam da nije...., al eto , nekad se protiv više sile ne može...
veteran C-e- Broj postova : 209
Join date : 07.02.2009
Lokacija : zadar
Stranica 1 / 1.
Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.
|
|